Pravila ćutanja

U ovoj knjizi, kako je sam autor rekao, ništa nije izmišljeno. Svaka situacija, pojedini akteri i njihovi postupci, predstavljeni su istinito i bez ikakvog dodavanja, ili ulepšavanja.

„Ova knjiga je, svakako, mogla biti napisana i bolje i ljepše. Ali, istinitije nije.

Radi se, naravno, o mojoj istini. O onome što sam neposredno vidio, u čemu sam učestvovao ili bio posmatrač iz samog jezgra zbivanja. Da bih sebe i budućeg čitaoca oslobodio bilo kakve naknadne pameti, „ponovio“ sam svoj život iz prethodne decenije, odnosno godina u kojima sam bio u vrhu političkih vrhova. Uradio sam to stopu po stopu. Dan po dan, unazad po vremenu koje su označavali ratovi, kazne, izolacija, unutrašnje političke borbe, pobjede i porazi, izdaja najbližih saradnika, dodvoravanje trenutnim svjetskim moćnicima…“, napisao je Momir Bulatović u predgovoru.

Ovde se govori i o brojnim politički poznatim ljudima iz naših bivših i sadašnjih država. Neki od njih su, kroz svoja činjenja, dela i prestrojavanja, predstavljeni u svetlu koje im se neće svideti. Ukazivanje na neke konkretne postupke i (ne)dela, može izgledati šokantno, ali je to bilo, prosto nemoguće izbeći, prilikom slikanja događanja koja su predmet ovog „političkog trilera“.