U Sabornom hramu u Podgorici predstavljena knjiga dr Milovana Bojića
U organizaciji Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, održano je svečano predstavljanje autobiografske knjige „Nije bilo uzaludno“ autora prof. dr Milovana Bojića – uglednog lekara, naučnika, nekadašnjeg ministra zdravlja i osnivača Instituta „Dedinje“. Događaju su prisustvovali visoki zvaničnici Crkve, predstavnici medicinske i akademske zajednice, diplomatskog kora, kulturni poslenici i brojni građani.
U uvodnom obraćanju, protojerej mr Predrag Šćepanović pozdravio je prisutne i istakao da je Milovan Bojić čovjek koji simbolizuje snagu narodnog duha – od pastirskog djetinstva u Lipovu do hirurških i državničkih visina.
„Njegov život dokazuje da nije potrebno više od hljeba, slobode i knjige da bi čovjek bio ispunjen“, poručio je Šćepanović.
Skup je blagoslovio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, naglasivši da je Bojić dar Božiji svome narodu. On je kazao da autor u knjizi ne pripovijeda samo svoj život, već i istoriju vremena, boreći se za dobro, istinu i čast.
„Uspio je da humanošću prevaziđe mnoge nepravde i čak protivnike pretvori u saradnike. Njegov put nije bio lak, ali je ostao dostojanstven“, rekao je Mitropolit.
Izdavač knjige, novinar i publicista Manjlo Manjo Vukotić, istakao je da je u fokusu ovog autobiografskog djela – srce.
„Srce kao organ, kao simbol hrabrosti i kao prostor u kojem se odvijaju bitke čovekove duše i profesije“, kazao je Vukotić.
On je podsjetio na Bojićevu borbu da kardiohirurgiju dovede u Srbiju, odlučnost da uprkos sankcijama izvede prvu trostruku transplantaciju 1995. godine, te viziju izgradnje drugog Instituta Dedinje, koja je na kraju i ostvarena.
Istoričar i akademik Slavenko Terzić naglasio je da je ova knjiga istovremeno i autobiografija, i memoarska literatura, ali i važan istorijski dokument. Ukazao je na Bojićevu bliskost sa brojnim ličnostima iz politike, medicine i crkve, te na doprinos u objektivizaciji događaja poput NATO agresije, pada režima 2000. godine i reforme zdravstva u Srbiji.
Glumac Vojin Ćetković pročitao je odlomak koji oslikava dramatičnu borbu za život pacijenta i etičku odlučnost u prelomnim trenucima. Njegovo čitanje ostavilo je snažan utisak na publiku, koja je dugo aplaudirala.
Književnik Bećir Vuković je, kao Bojićev školski drug, evocirao uspomene na rane godine, povezujući autorov moralni razvoj sa tradicionalnim vrednostima pravoslavlja. On je naglasio da Bojić u knjizi ne beži od istine, ni o sebi, ni o vremenu.
Dr Aleksandar Radović, direktor Kliničkog centra Crne Gore, govorio je o profesionalnom nasljeđu Milovana Bojića. Posebno je istakao Bojićevu inovativnost, hrabrost da se uhvati ukoštac sa tadašnjim sistemskim otporima, kao i njegov doprinos obrazovanju mladih lekara.
Na kraju, prisutnima se obratio i sam autor, dr Milovan Bojić. U nadahnutom govoru, kazao je da je knjigu napisao ne da bi sebe proslavio, već da bi prenio poruku mladima da put časti i znanja, ma kako težak bio, uvijek vodi ispunjenom životu.
„Život nisu godine, već trenuci koji nas oblikuju. Nije bilo uzaludno ni moje djetinjstvo u planini, ni noći u operacionim salama, ni godine političkog progona. Ako sam nekoga spasio, ako sam nekoga nadahnuo – onda je sve imalo smisla“, poručio je Bojić.
