Tragika naroda prikazana kroz sudbinu porodice Bećković
Promocija knjige „Majka Zorka” pjesnika i akademika Matije Bećkovića, u izdanju „Vukotić medije”, održana je u srijedu naveče u Kući Milanovića u Banjaluci.
Ovo djelo sastoji se iz dvije cjeline, prve, čiji je autor Zorka Bećković, majka poznatog pjesnika, i drugog, koji potpisuje sam Matija Bećković.
„Velika mi je čast da sam ponovo na ovom mestu i u ovoj kući, koja se odskora ponovo rodila, preporodila i što sam video ploču da se u njoj rodio moj prijatelj Nikola Koljević. Drago mi je da ima ovoliko ljudi koji o svom trošku, ni od koga naterani, dolaze da slušaju jednog pesnika. To više nigde na svetu ne postoji i to što mi ovde govorimo, možda se više nigde na svetu ne govori”, rekao je priznati pjesnik na početku promocije.
Ova knjiga je neobičnija od svih dosadašnjih Bećkovićevih knjiga, jer u prvom dijelu donosi memoare majke Zorke, dok je u drugom dijelu sačinjena od pogovora i pjesama Matije Bećkovića.
„Moja majka nije ni sanjala da bi to mogla biti knjiga i da ću ja tu knjigu objaviti i predstavljati ljudima i sva sreća što to nije znala, jer da je mislila da ću ja to da objavljujem i da je to za javnost, ko zna šta bi pisala. Ovako je samo pisala nešto za mene, da znam ko je ona i ko sam ja. To je nešto slično kao što je prota Mateja Nenadović pisao za svoju decu da znaju ko je on bio i šta je on radio, a njegov sin Ljuba je to objavio kao njegove memoare, tako da su ti memoari ispali najbolje napisani memoari na srpskom jeziku”, izjavio je Bećković.
On je dalje dodao da je ovdje objavljene pjesme napisao prije nego što je pročitao majčin rukopis, tako da su one neka vrsta komentara njegovim pjesmama.
„Ja ne moram, kao Miloš Crnjanski, koji je napisao ‘Itaka i komentari’ da pišem komentare za te pesme, jer za to sve se potrudila da ispiše moja majka. Zapazio sam, kad piše pisma svojim sestrama i bratu, da se ona ispoveda hartiji i da se ne zaustavlja, niti negde ima zapeta, ponegde ima tačka, a ponegde ima usred reči neko veliko slovo. To su bili kvasljivi papiri koji su ličili na EKG, gdje je ona čekala da se osuše da bi ih stavila u koverat”, pojasnio je akademik.
Zapis je nastao tako što je Matija jednu praznu svesku dao svojoj majci, a ona je ovu emotivnu ispovijest o životu za vrijeme Drugog svjetskog rata sa troje djece siročića, koji i ne znaju gdje je očev grob, naslovila „Tužni roman”.
„Kad sam ja to pročitao, meni se učinilo da ja to sve znam, da nije ništa posebno ispričala i to je stajalo kod mene godinama dok sam sad, dok trčim taj počasni krug svog života, u nju zavirio, a Manjo Vukotić je naslovio da je to „Majka Zorka”, dodao je Bećković.
Naveo je da su pjesme poput onih „Ne znaš ti njih” ili „Nisi ti više mali” u stvari pjesme njegove majke koje je on pisao prisjećajući se svega što je majka govorila.
„Prebirajući to drago kamenje, Matija je dodao svoje prisećanje, svoje isprekidane snove, svoja buđenja i bdenja i slapove svojih opojnih i mudrih strofa. Matija je to dodavao sa jednom mladalačkom strašću i prosejavao na svoje rešeto iskustva i sa velikom sinovljevskom odanošću”, rekao je izdavač Manojlo Manjo Vukotić.
Kako moto za ovu knjigu Bećković je uzeo rečenicu Ive Andrića „Sve samo stradanje bez smisla i razloga”, objašnjavajući da ova rečenica koja se ponavlja kroz više Andrićevih djela najbolje objašnjava istoriju sela Velje Duboko.
„Svaka strašna stvarnost, sve je to postala poezija, sve je to transponovano u večnost, tako da sam ja, sećajući se majčinih reči, lako pisao pesme. U nekom ćorbudžaku svemira koji se zvao Velje Duboko, to nije ime sela, nego je više neka zagonetka, jer šta je veliko i duboko još nismo uspeli da otkrijemo, ali tom velikom i dubokom mestu u nekom kozijem rogu, tu se vodila velika svetska revolucija, veliki obračun. Od njih je zavisila sudbina sveta”, dodao je Bećković.
Ovo je drugi put da Kuća Milanovića za svega sedam mjeseci od svoje obnove kao gosta ima Matiju Bećkovića, što je, kako je upravnik Duško Pevulja naveo, predstavlja veliku čast.
„Majka Matije Bećkovića je na jedan lijep, dirljiv način prenijela tu tragiku koja je pukla posred jedne porodice, ali u jednom širem smislu se vidi da je ta porodica samo metonimijska zamjena za sudbinu našega naroda u tom pogibeljnom Drugom svjetskom ratu, ne samo na području Crne Gore, nego uopšte na cijelom području na kome je živio srpski narod”, rekao je Pevulja.
Tijana Janković, Nezavisne.com
