Vladika sa Lovćena

Sve od tog tamnog Lučindana 1851, pa evo kroz 175 godina, Njegoševa trostruka sudbina – vladara, vladike i pesnika – provlači se kao tragična nit. Nezavršena. Nestvarna. Stalno upitna.

Svojeručno je nacrtao i sagradio 1845. godine crkvicu na vrhu Lovćena, svom mudrom stricu Petru Prvom Petroviću, kojeg je tri godine posle upokojenja proglasio za sveca. Ostavio je amanet plemenicima da ga u toj crkvici, dugoj 12 lakata, ukopaju. Prokleo ih je ako to ne učine.

Zloćudni austrougarski okupatori razorili su crkvicu 1916.

Aleksandar Karađorđević, jedin kralj rođen na Cetinju, sin kralja oslobodioca, unuk kralja Nikole Petrovića, kralj ujedinitelj, podigao je 1925. godine, na mestu razorene crkvice – kapelu.

Crnogorski komunisti su, pre 50 godina, srušili taj najdugotrajniji simbol, ugrađen u grb države, i na obrubljenoj glavi Lovćena, vozdigli crni mermerni mauzolej. Bez krsta. Sa Njegošem u podzemnoj kripti.

Ova knjiga otvara te stare i nove škrinje istorije. I pitanje – čeka li Njegoša i sedma sahrana.