U porti Crkve Svetog Nikole u Kotoru održano je književno veče pod nazivom „Druženje sa Matijom Bećkovićem“, kojem je prisustvovao veliki broj posetilaca. Tom prilikom predstavljene su tri knjige poznatog pesnika – „Majka Zorka“, „Nigde nikog, nemamo kud“ i „Moj drug Đido“. Pored autora, o knjigama je govorio novinar i izdavač Manojlo Vukotić, dok je program vodio novinar Dušan Davidović. U umetničkom delu programa nastupio je dečji hor Srpskog pevačkog društva „Jedinstvo“, uz dirigentkinju Ivanu Krivokapić i klavirsku pratnju prof. Ane Mihaljević.
Predstavljajući knjigu „Majka Zorka“, Vukotić je istakao da je reč o delu nastalom na osnovu zapisa Bećkovićeve majke iz perioda njenog zatočeništva 1947. godine. Posebno je naglasio da knjiga ne govori prvenstveno o stradanju i teškim okolnostima, već o majčinoj brizi za decu i porodičnoj borbi za opstanak. Kroz lična sećanja i autorski komentar, Bećković u ovoj knjizi prvi put otvorenije govori o svom odrastanju, porodici i životnim iskustvima.
Govoreći o zbirci „Nigde nikog, nemamo kud“, Vukotić je ocenio da Bećković otvara nove tematske prostore i kroz poeziju progovara o savremenom svetu, društvenim promenama i osećaju otuđenosti. Prema njegovim rečima, stihovi predstavljaju svojevrstan poziv na preispitivanje vremena u kojem živimo i odnosa prema društvenim i kulturnim promenama.
Treća predstavljena knjiga, „Moj drug Đido“, posvećena je prijateljstvu Matije Bećkovića i Milovana Đilasa. Vukotić je naglasio da delo prevazilazi lično svedočenje i otvara pitanja istorije, ideoloških podela i mogućnosti pomirenja. Knjiga govori o odnosu dvojice ljudi različitih životnih puteva i o pokušaju da se kroz dijalog prevaziđu duboko ukorenjene podele.

Obraćajući se publici, Matija Bećković podsetio je da je i ranije govorio svoje stihove u Kotoru i izrazio zadovoljstvo što ponovo nastupa pred kotorskom publikom. Govoreći o knjizi „Majka Zorka“, osvrnuo se na težak život svoje majke nakon smrti supruga i istakao da je upravo njena sudbina ostavila dubok trag u njegovom stvaralaštvu.
U nastavku večeri Bećković je govorio i o knjizi „Moj drug Đido“, ističući da je reč o prijateljstvu koje je trajalo decenijama i koje je prevazilazilo političke i istorijske razlike. Podsetio je na životni put Milovana Đilasa i naglasio značaj međusobnog razumevanja i lične odanosti uprkos različitim iskustvima i pogledima.
Program je završen čitanjem stihova iz zbirke „Nigde nikog, nemamo kud“, među kojima je bila i pesma „Tamo daleko“.



